Mile Budak i književnička solidarnost

Na današnji dan, prije 70 godina, pogubljen je hrvatski književnik Mile Budak. 

Solidarnost francuskih književnika 

s Robertom Brasilachom

Te iste godine, 8. veljače 1945. strijeljan je i francuski književnik Robert Brasilach pod optužbom da je bio gorljivi antisemit i pristalica SS-ovih masakra nad francuskim Židovima. Unatoč tome, za njega su se peticijom upućenom Charles De Gaullu, založili mnogi francuski književnici, među kojima su Brasilachovi politički suparnici: Paul Valéry, Paul Claudel, Albert Camus, Jean Cocteau, Colette, Arthur Honegger, Jean Anouilh and Thierry Maulnier. Bracilach nije pošteđen, smrtna kazna je izvršena, a Brasilach je pokopan na groblju Charonne u Parisu. 

                         Pogubljenje Mile Budaka 

                    i solidarnost hrvatskih "pera"

Milu Budaka, velikog hrvatskog književnika, domoljuba i političara, Vojni sud 2. "oslobodilačke" armije je optužio za ratni zločin i osudio na smrt. Likvidiran je u Maksimirskoj šumi 7. lipnja 1945. i zakopan u jednoj od masovnih grobnica na nepoznatom mjestu. Tih je dana u Zagrebu na osobito okrutan način mučena i ubijena Budakova kći Grozdana. "Nakon mnogostrukog silovanja i mučenja, partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako. Izvor ovih podataka, načelnik Vojnog suda II armije dr. Gabrijel Divjanović, tvrdio je štoviše, kako je svako mučenje snimljeno fotoaparatom, te su on i Vlado Ranogajec slike unakažene i ubijene kćerke pokazali ocu žrtve Mili Budaku prije nego su ga ubili" (izvor: Hrvatska udruga Benedikt http://hu-benedikt.hr/?p=17491

Iako pogubljenja Brasilacha i Budaka imaju zajedničku crtu, postoje i velike razlike. Poznato je kako je Brasilach služio okupatora vlastite domovine, dok je Budak služio svojoj državi koja „nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom,  tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, a u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama versailleskoga krojila novi europski poredak" (F.Tuđman na 1. Općem Saboru HDZ-a).

O civilizacijskoj razini pogubljenja, sa "usputnim" mučenjem i ubojstvom člana obitelji, te na koncu i na pravo na dostojanstvenu sahranu i grobnicu, ne treba trošiti prostora jer je riječ o dva različita svijeta.
Ono na što se treba osvrnuti jest književnička solidarnost u dvjema europskim državama. Ne želeći umanjivati književnu vrijednost hrvatskih "pera", ostaje činjenicom je da je strah za vlastitu guzicu pa i guranje u guzicu novoj vlasti, onoj komunističkoj, presudilo da su tih dana hrvatski književnici bili humanistički patuljci, pa se za Budaka i njegovu kći nisu usudili založiti bez obzira na njegovu neprijepornu književnu veličinu.

"Obračun" novovjekih "prvoboraca" s Budakom 

Pače, da bi neka književna pera u Hrvatskoj bila „još veća“, Milu Budaka se i 7 desetljeća nakon njegove smrti, i nadalje „likvidira“. 

"Junačko djelo" dvojice novovjekih "prvoboraca" koji su prije 10-tak godina skinuli natpisnu ploču ulice s imenom Mile Budaka u Komiži, u "Slobodanki" je "opjevao" Bogoljub Mitraković. 

http://slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/204849/Default.aspx

Informacija je tim zanimljivija kad se zna da su ovi "narodni heroji" u bliskom srodstvu s dva komiška pjesnika Jakšom Fiamengom i Joškom Božanićem, te da su mezimci "narodne vlasti" u sredini u kojoj 1945. godina, (uključujući i likvidacije "neprijatelja"), još uvijek traje.

                                                                                               UREDNIŠTVO