Sada znamo kako se JNA na Visu "odbranila" od napada MUP-a

Ne znam koji mi je vrag bio kad sam, surfajući internetom, naletio na starog "znanca". 
U beogradskoj "Politici" od 3.1.2011. godine objavljen je članak "Mornar u svojoj luci" s podnaslovom: "Kapetan bojnog broda u penziji Marijan Todosijević, posle 25 seoba, najzad dobio stan". 
http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Mornar-u-svojoj-luci.lt.html
Eto, uljudba bi nalagala čestitati a dužnost proanalizirati "dejstvovanje" jednog oficira neprijateljske vojske koja nas je okruživala na jadranskom Kronštatu (kako su partizani prozvali Vis kada su ga okovali žicom 1944. godine).

Zadnje borbeno uporište mornara iz Čačka: Stupišće na Visu

Rezerva - dan prije 
osnivačke skupštine HDZ-a

Todosijevića sam sreo prije točno 25 godina. Bilo je to u subotu 24. ožujka 1990. godine. Dan prije osnivačke skupštine HDZ - otoka Visa (tada su sadašnji gradovi Komiža i Vis činili jednu Općinu), pozvali su nas u - rezervu. 
U prvi tren, a s obzirom na kampanju koju su vodili, prvo članovi SUBNOR-a (nakon osnivanja HDZ-a u Splitu), a zatim i vrh SKH predvođen Ivicom Račanom (nakon 1. Općeg sabora HDZ-a), protiv "stranke opasnih namjera", pomislio sam da žele spriječiti osnivanje viškog HDZ-a koje se trebalo dogoditi sutradan u nedjelju. A možda namjeravaju nas mlađe zadržati u kasarni? Pozvali su nas radi navodne "zamjene vojne opreme". I tako, nas 50-tak, iz Visa i Komiže, uglavnom mlađih ljudi između 20 i 35 godina, stigli smo vojnim kamionima u kasarnu Stupišće (raketna baza na krajnjem jugozapadnom rtu otoka Visa). Duže od jednog sata motali su se i raspravljali međusobno oficiri i političari iz tadašnjeg općinskog Sekretarijata za narodnu obranu. Za to vrijeme (jer sam iz jakne zaboravio izvaditi pristupnice), onako usput sam učlanio Darka Zankija, ribara iz Komiže, a onda su nas pozvali na postrojavanje. Prvo je govorio jedan Višanin iz Sekretarijata za NO a onda je pred rezerviste istupio taj "mornar", omanji mršavi oficir s brčićima ala Koča Popović, za kojeg su mi rekli da je komandant kasarne. O vojsci i zamjeni opreme nije niti riječ rekao, već je upozorio kako je "neprijatelj svuda oko nas", kako se sutra u Visu osniva organizacija HDZ-a, kako su uskoro izbori u Hrvatskoj i Srbiji... Dalje je rekao da Tuđman i Vuk Drašković raspiruju nacionalizam i da poziva sve da na izborima daju glas Savezu komunista i Ivici Račanu a u Srbiji - Slobodanu Miloševiću "jer će oni da sačuvaju Jugoslaviju". I to je bio moj jedini "susret" s Marijanom Todosijevićem. Dok smo sjedili u stražnjem dijelu kamiona, vraćajući se kućama, moj prijatelj Frane Ivčević me zapitao: "Ca misliš, jesmo drugi put u rezervu sa šahovnicom na beritu?". Svima nam je bilo jasno da je ovo zadnja smb-rezerva.

Sutradan smo osnovali HDZ usprkos ovakvih pritiscima Partije i vojske a vrlo brzo je došao i rat. 

O "ratnom putu" oficira JRM
na otoku Visu

Zanimljivo je što je o predratnim i ratnim danima u "Politici" izjavio "mornar" Todosijević:

"Vis je tada imao više vojnika nego stanovnika, ali je počeo rat i sve se tumbe okrenulo."  
Taj demografski podatak je vjerovatno točan. Na Visu je po popisu pučanstva iz 1991., bilo 4.354 žitelja. Budući je u tom broju bilo 241 Srba i Jugoslavena te 288 ostalih, za pretpostaviti je da je na Visu tada bilo najmanje 250 oficira i podoficira JNA te između 2500 i 3000 vojnika u 13 stalnih kasarni (5 na području Komiže i 8 na području Visa.

A zanimljiva su bila njegova ratna "dejstva":
"Kad su ovu jedinicu napustili vojnici i starešine Hrvati, Slovenci i Albanci, brojno stanje sa 120 svedeno je na 50 duša. Kapetan je i u takvim prilikama sačuvao sve ljude koji su ostali uz njega, ali i imovinu. Ostali smo na Visu i posle pada Vukovara, sve do 31. maja 1992. godine, sa zadatkom da, kao i ostali delovi flote, omogućimo bezbedno povlačenje JNA iz Hrvatske. Predstavnicima MUP-a Hrvatske na Visu rekao sam da se ne igraju s nama, i nisu nas napadali." 
Kada se sredinom proljeća JNA i JRM povlačila s otoka Visa, iz otočnih vojarni su kolone vozila danonoćno odvozile teško i lako naoružanje, municiju i opremu. Obzirom na organizaciju tadašnje jugovojske, u "viškim" kasarnama  je bilo oružja i opreme za najmanje 5 tisuća vojnika. U to vrijeme Hrvatska policija je na otoku Visu bila naoružana s 20-tak pištolja i 10-tak poluautomatskih i automatskih pušaka. Todosijević je to, kao i Komanda viškog garnizona, predobro znao. Dakle, Todosijević je imao "težak ratni zadatak" spriječiti napad "mupovaca" i "zengi".
I na ovaj dio teksta koji govori o težini njegovog zadatka moram se osvrnuti: "Todosijević je imao i jače obezbeđenje nego što su te reči. Naredio je vojsci da stare cisterne, postavljene još u doba Austrougarske, napuni kišnicom u slučaju da civilna vlast na ostrvu zatvori lokalni vodovod i naložio da se miniraju svi prilazi kasarni."
Da nije žalosno i k tome neistinito, trebalo bi se nasmijati. Vodocrpilišta na otoku Visu nalaze su usred otoka i bila su pod najstrožim nadzorom JNA usred kasarne u predjelu Korita. Voda je bila "obezbeđena", ali i kruh svagdašnji. Da su narod (u naravi: Partija i općinsko vodstvo) i JNA uistinu bili jedna armija, i da se ništa nije prepuštalo slučaju, svjedoči i podatak da je "Dalma" svoju pekarnu na Visu imala u - vojarni Samogor. Dakle, voda i "hleb" su bili dobro "obezbeđeni" pa je Todosijević, mogao mirno "da spava".
I o "viškim" minama bih mogao još podosta napisati jer su ih Todosijević i slični srpski "junaci" posijali po čitavom otoku. 
Mornaru koji je sada "nasukan" u Čačku čestitam što se konačno skućio. Uostalom, nije on gori (a ni bolji) od ostalih oficira vojske bivše države. Podsjetio me na vrijeme u kojem smo jedni stvarali svoju Državu a drugi su bili sučeljeni s činjenicom da više neće živjeti na grbači hrvatskog naroda već će se morati vratiti u Beogradski pašaluk gdje su bili prije 1. svjetskog rata.
                                                   Mićo Sviličić