Krepol je tovor! (Crkao je magarac!)

Svi stariji Amerikanci sjećaju se gdje su bili 22. studenoga 1963. kada je u Dallasu ubijen njihov predsjednik John F. Kennedy. Na području bivše Juge mnogi pamte dan kada je uvenula "ljubičica bijela"

Iako su tadašnji agitpropi prenijeli suze (i razlivenu šminku po obrazu) s Poljuda, gdje se tada odigravala utakmica Hajduka i Crvene Zvezde, kao suze svih "naših naroda i narodnosti", bilo je i onih koji su jedva dočekali diktatorovu smrt. 

Svi oni koji su za vrijeme njegove diktature bili na vlasti, pri vlasti, koji su olako došli do položaja, stanova, boračkih penzija ili stipendija iz Tiletova fonda, plakali su. Ne zbog (ne)očekivane smrti 88-godišnjeg diktatora, već zbog sebe i svoje neizvjesne budućnosti. Neki su prije prvih slova djecu naučili pokazivati Tiletovu sliku na zidu.

"Kuća cvijeća" u kojoj počiva zločinac Tile

Bila je nedjelja. Tjednima je liječnički konzilij iz Ljubljane izvješćivao javnost o zdravstvenom stanju "predsjednika Tita". Kada mu je "skinuta" nožica, znali smo da je gotov a onda je Miroslav Lilić na TV-u objavio "tužnu" vijest.

Imao sam 15 godina i u trenutku objave "tužne" vijesti "našao sam se" na popodnevnoj misi u crkvi Gospe Gusarice. Sutradan su uslijedile komemoracije u školi, Neptunu i u Spomen domu. 

Inače su tih godina umirali Tiletovi zločinački pajdaši. Godinu dana ranije, odapeo je Edvard Kardelj, Tiletov drug. I tada smo u školi morali gledati sprovod na TV. 

Sve do početka Domovinskog  rata, Komižom je odjekivala vatrogasna sirena na dan njegova odlaska pred Nečastivog, a u danima početka agresije na Hrvatsku 1991. godine njegova je slika još uvijek bila na zidovima u kasarnama JNA, ali i u svim uredima i učionicama na otoku gdje se njegovalo "bratstvo i jedinstvo".

Njegovog sprovoda komunjare se i danas spominju kao veličanstvenog događaja. Pričaju kako su svi žalili i plakali za njime, koliko je ljudi njegov lijes ispratilo na zagrebačkom kolodvoru i koliko je državnika bilo na njegovom sprovodu. Je li im ikada palo na pamet da su ga mnogi radosno ispratili želeći se uvjeriti da se nikada više neće vratiti?

Krepol je tovor!

Tog ponedjeljka 5.svibnja 1980., "day after" radosne vijesti, otac mi je ispričao kako je ujutro ispred Janitove pekarne, pokojna Viktorija "Lukicina" iz Oključine uzviknula: "Krepol je tovor!" (Crkao je magarac!). Šteta što nisam mogao vidjeti face svih onih koji su bili zaprepašteni njenom iskrenom reakcijom. Zašto iskrenom? Jer je za vrijeme 2. svjetskog rata i teta Viktorija iz "prve ruke" upoznala Tiletov režim. Bila je odvedena u konc-logor na otoku Sveti Andrija (Svetac) gdje su je drugovi "preodgajali". 
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/11/1944-godine-na-svecu-ustanovljen-prvi.html 

Titova baština u Komiži 

Zločinca Tileta na Visu i danas veličaju. Saborska zastupnica SDP-a Tonka Ivčević, na sučeljavanju s mr. Vinkom Marinkovićem prilikom lokalnih izbora 2013., na upit da se opredijeli između Tuđmana i Tita, nije uopće dvojila dajući prednost "ljubičici bijeloj". Uostalom, ona spada među one hrvatske građane kojima će netko izvana morati reći da između veličanje vođa totalitarističkih režima Staljina ili Hitlera, i njihovog Tileta - nema razlike.

Komiška gradonačelnica Tonka Ivčević
 i njeni suradnici još slave "ljubičicu bijelu"

Teta Viktorija je ipak uvrijedila - tovara!

Svi mi koji znamo da je riječ o najvećem zločincu u hrvatskoj povijesti (po broju ubijenih Hrvata), obradovali smo se uklanjanju njegove biste s Pantovčaka i znamo još nešto: Magarac je plemenita životinja i vrijeđamo ga kada ga, poput tete Viktorije, uspoređujemo s Titom.

                                                                                                  Mićo Sviličić