Što se to u Komiži proslavilo prije 3 mjeseca?
U listu "24 sata", u tekstu Crni križari, mračni Karamarko i prijetnje "Krvavim Božićem", novinar Tomislav Klauški punih gaća piše o prosvjedu branitelja i obljetnici smrti prvog hrvatskog predsjednika: "Povorka crnih križara bila je najjezovitiji prizor u poslijeratnoj Hrvatskoj. A ništa manje jezovit nije bio ni Karamarkov govor na obljetnici smrti Franje Tuđmana."
http://www.24sata.hr/politika/crni-krizari-mracni-karamarko-i-prijetnje-krvavim-bozicem-397900
Branitelji koji prosvjeduju u Savskoj nedvojbeno su zaslužni za stvaranje i obranu moderne Hrvatske koja će biti onakvom kakvu je sami budemo stvarali. Jasno je da se samo mrzitelji Hrvatske moraju plašiti "povorke crnih križara."
A evo jednog nedavnog događaja (prije skoro 3 mjeseca) koji izaziva zgražanje svakoga tko se borio za slobodnu Hrvatsku ali i protiv jugokomunističkog totalitarizma.
Polovinom rujna u Komiži je organiziran pravi "jugodernek" na kojem su baštinici komunističkog vođe (i jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća!) Josipa Broza proslavili 70 obljetnicu njegova dolaska na otok Vis.
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/09/komiza-e-shatt-i-zlocinac-broz.html
 |
| Što se to lijepoga i plemenitoga proslavilo 14. rujna ? |
Da bi se drug Tile mogao uvrstiti u red najvećih, dakako zločinaca, dali su svoj doprinos i njegovi komiški suradnici, djelovanjem od partijskih ćelija, preko odreda, brigada, divizija, sve do 8. korpusa. Na svome ratnom putu ostavili su neizbrisive tragove od kojih Klauškog i njemu sličnih zasigurno ne hvata jeza.
Evo jednim redom:
Evo jednim redom:
1. Likvidacija (1943.-1945.) sumještana koji su bili neistomišljenici ili su se zamjerili članovima komiške parijske organizacije.
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/10/cuvanje-dostojanstva-zlocinaca.html
2. Likvidacija oko 800 ratnih zarobljenika na otoku Biševu 1944/1945
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/04/arbeit-macht-frei-na-otoku-bisevu.html
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/10/cuvanje-dostojanstva-zlocinaca.html
 |
| Na ovoj ploči su imena žrtava koje lokalni jugokomunisti smatraju zločincima a njihove ubojice valjda - herojima. |
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/04/arbeit-macht-frei-na-otoku-bisevu.html
 |
| "Antifašisti" ukrcavaju njemačke ratne zarobljenike u brodove za otok Biševo s kojega nema povratka |
3. Likvidacija 53 Dubrovčana na otočiću Daksa u listopadu 1944.
(U Svom pismu Ante Jurjević-Baja ocjenjuje postupak prema «narodnim neprijateljima«, osobito svećenicima: «bilo kako bilo ubit ih se mora»)
 |
| fra Petra Pericu, autora pjesama "Do nebesa nek se ori" i "Rajska Djevo Kraljice Hrvata", "antifašisti" su likvidirali na otočiću Daksa |
4. Likvidacija 66 redovnika na Širokom Brijegu u veljači 1945.
(o tom "junaštvu" može se pročitati više:
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=23353:blanka-matkovi-zloini-postrojba-viii-dalmatinskoga-korpusa-novj-a-u-hercegovini-poetkom-1945-iii-dio-&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112
(o tom "junaštvu" može se pročitati više:
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=23353:blanka-matkovi-zloini-postrojba-viii-dalmatinskoga-korpusa-novj-a-u-hercegovini-poetkom-1945-iii-dio-&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112
U ovim "junačkim djelima" Titove Armije sudjelovao je 8. Korpus čiji su dio bile partizanske brigade u kojima su bili i - Komižani.
5. Represija OZNA-e, tijekom i nakon rata
Poseban odnos spram viškim svećenicima za vrijeme "herojske antifašističke borbe" vidljiv je iz izvješća OZNA-e tijekom 1945.
http://komiza-hdz.blogspot.com/2012/03/narod-pod-budnim-okom-narodne-vlasti.html
http://komiza-hdz.blogspot.com/2012/03/narod-pod-budnim-okom-narodne-vlasti.html
http://komiza-hdz.blogspot.com/2014/11/ozna-o-izborima-1945.html,
Nije stalo ni nakon rata (mučeništvo don Ante Giaconija i don Vojka Mardešića), a zanimljiva su i sjećanja pokojnog župnika don Šime Vrsalovića:
"Zabranjivali su mi procesije za blagdan sv. Ante, uskraćivali su mi procesiju za Veliku Gospu, a prošli bi po necrkvenom terenu samo 50 metara. Prije ovih promjena na Veliki petak s nosačima neba pošao sam prema moru da blagoslovimo ribare, barke, mreže, jer je to želio vjernički puk. Krenuli smo k moru i bili zaustavljeni. Nakon toga pozvan sam pred višku miliciju i odgovarao sam pred načelnikom na njegova pitanja. Optužio me da sam provokator. Odgovorio sam mu da je to običaj mjesta, a on mi je rekao da smo mi provocirali na Rivi one koji ne vjeruju.
"Zabranjivali su mi procesije za blagdan sv. Ante, uskraćivali su mi procesiju za Veliku Gospu, a prošli bi po necrkvenom terenu samo 50 metara. Prije ovih promjena na Veliki petak s nosačima neba pošao sam prema moru da blagoslovimo ribare, barke, mreže, jer je to želio vjernički puk. Krenuli smo k moru i bili zaustavljeni. Nakon toga pozvan sam pred višku miliciju i odgovarao sam pred načelnikom na njegova pitanja. Optužio me da sam provokator. Odgovorio sam mu da je to običaj mjesta, a on mi je rekao da smo mi provocirali na Rivi one koji ne vjeruju.
Drugi put smo na Veliku Gospu pjevali Lijepu našu, dakle prije 1990. Opet sam bio pozvan u višku općinu i u miliciju. Bio je tu jedan pravnik i tu su nas tri sata mučili pitanjima zašto smo pjevali Lijepu našu. Odgovarali smo da je to molitva za domovinu i da su pjevali svećenici i narod skupa. Prali su nam mozak tri sata zbog Lijepe naše. Pitali su zašto niste pjevali 'Hej Slaveni'. Rekao sam da Radio Zagreb završi program u ponoć s Lijepom našom. Onda se ispitivač izgubio, nije znao što više reći.«
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=14300
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=14300
 |
| Jesu li ubojstva Komiža, Nijemaca na Biševu, Dubrovčana na Daksi, fratara na Širokom Brijegu, bila junačka djela ili zločini? |
Što se u glavi "antifašista" događa kad se zagleda u zgodno djevojku a ona ne uzvrati.
OdgovoriIzbrišiKRATKA BIOGRAFIJA AUTORICE
Anka BURMAZ rodjena Borcic - Karuza, rodjena je 23. sijecnja 1917.g. u Komizi na otoku Visu, gdje je i zavrsila 6 razreda osnovne skole.
Otac joj Petar umire pri zavrsetku prvog svjet¬skog rata 1918.g. od spanjolske groznice, dok jos nije imala ni dvije godine. Majka, joj Marija bila je tada u trudnom stanju • Očeva rana smrt bila je tragedija za njezinu obitelj a pogotovo za mladu majku, koja je os¬tala sa cetvero djece i morala je tesko raditi da bi posteno odgojila i othranila svoju sirocad.
Anka, iako jos dijete morala je da obavlja sve kucne poslove, jer joj se starija sestra Marija rano udala i tako otisla iz kuce. Stariji joj brat Jakov Jaki od 17 godina odlazi rodbini u S.A.D.
Ulaskom Jugoslavije u rat 1941.g., u nastalom metezu na brzinu se vjencaje sa svojim odabranikom - danasnjim suprugom, koji je tada bio mobiliziran i morao je ici u rat kao i mnogi drugi. Diktatorska Jugoslavija (Srboslavija), koju njeni porobljeni narodi nisu htjeli braniti, raspada se za 7 dana i tako joj se muz vrlo brzo vraca kuci. Iza toga dolazi fasisticka okupacija Dalmacije sa svim poznatim posljedicama strahom, gladju i ostalim neizvijesnostima.
Odmah nakon kapitulacije Italije 1943.g. muza i mladji brat joj Petar - Dragi! budu mobilizirani po takozvanoj NOV komunisticke Jugoslavije. Muz kao ozenjen ostaje na otoku, dok joj mladjega brata otpremaju u Biokovo, gdje nakon 15 ili 20 dana bude zarobljen ili ubijen, tako da se vise nikad nije nista pozitivnoga o njemu saznalo.
God. 1944., dok se porazena NOV - Jugoslavije nalazila na otoku Visu u sigurnosti pod zastitom zapadnih saveznika Engleske i U.S.A. bude uhapsena sa još nekolicinom po jugokomunistima radi navodne spijunaze, te ovaj dogadjaj opisuje u posebnoj pjesmi -
Muz joj ostaje u NOV do travnja 1946. god. kada bude demobiliziran i dolazi kuci. Iako kao demobilizirani pripadnik NOV po zakonu ima prvenstveno pravo na zaposlenje, on ga nije dobio, iako ga je tražio, jer on nije nikad bio pristasa komunizma, radi cega su ga uvijek na neki nacin maltretirali, da ga konacno pocnu siliti da bude UDBin suradnik t.j. spijun, a sto on nije mogao biti i radi toga se odluci da pobjegne iz komunisticke Jugoslavije. Prikljuci se tako jednoj grupi
OdgovoriIzbrišikoja se spremala na bjegstvo, ali zahvaljujuci domacim izdajnicima - spijunima, budu svi uhvaceni i osudjeni. Njen muz bude osudjen na 5 godina robije, koju je izdrzao do kraja u Lepoglavi.
Dok joj se muz nalazio u zatvoru izgori joj muzevljeva kuca 1949. god. u kojoj je stanovala sa djecom i svekrvom, a koju im je zapalila nepazljiva susjeda. Nakon toga imala je peripetija sa t.zv. mjesnim narodnim vlastima, jer joj nisu htjeli dati ni majcinu ni sestrinu kucu za stanovanje (koji su se vec tada nalazili u SAD).
Jednog dana iza toga, pozove je UDB-a i predlozi joj da ce joj pustiti muza iz zatvora ranije, ali kao protuuslugu za njezinu suradnju sa njima, a sto znaci biti njihov spijun, sto ona odbija. Ne dokazuje li i ovaj slucaj komunisticku pokvarenost i nemoralnost njihove vlasti ?
God. 1953., muz joj izlazi iz zatvora i dolazi kuci, gdje mu takozvana narodna vlast pravi neprilike radi obavljanja svoga zanata, jer da nema dozvole, te ga tuzakaju i novcano kaznjavaju, iako dozvolu nije mogao dobiti, jer je izlaskom iz zatvora bio lisen gradjanskih prava za dvije godine. Tada je njezina majka, brat i sestra pozovu u SAD. Nakon obavljene procedure iseljava pod konac 1966. sa cijelom obitelju u U.S.A., gdje se i sada nalazi.
Svoje dozivljaje, sjecanja i uspomene odlucila je da napise u vidu pjesama i tako nastaje njena „Zbirka Pjesama", kao izraz njenog boga tog zivotnog iskustva, skopcanog sa mnogim peripetijama i nostalgijom za rodnim krajem i njenom Komizom.
Smirena, uzivajuci sve blagodati i blagostanje ove zaista blagoslovljene i slobodne zemlje u krugu cjelolokupne svoje obitelji i u sretnom 45 - godišnjem braku, prenaša na papir neke od svojih uspomena i dozivljaja, sjecanja i iskustava, te ih predaje mladjem narastaju da ih koriste i da se ne zaborave.
Prijateljica Zora M. s.r.
San Pedro - California, 23 sijecnja 1987. g.