25 GODINA HDZ-a U KOMIŽI (3. dio): Osnivačka skupština u Hrvatskom domu u Visu

U prvom dijelu pisao sam kako se pojava višestranačja u Hrvatskoj (1989.g.) odrazila na političke prilike jedne izolirane sredine, kakva je naša otočka (http://komiza-hdz.blogspot.com/2015/02/25-godina-hdz-u-komizi-1-dio-kako-se.html), a u drugom dijelu o prvim članovima i pripremama za osnivanje HDZ-a na Visu (http://komiza-hdz.blogspot.com/2015/02/25-godina-hdz-u-komizi-2-dio-pripreme.html).

Sredinom ožujka 1990., nakon što smo miliciji i općinskim funkcionerima najavili održavanje našeg (prvog) javnog skupa, uslijedili su pozivi za rezervu u tadašnju JNA. Mahom mlađim ljudima. Umjesto rezerve održali su nam sat političkog "vaspitanja" u novonastalim prilikama. O tome sam pisao u jednom prethodnom postu (http://komiza-hdz.blogspot.com/2015/01/sada-znamo-kako-se-jna-na-visu.html pa se ne moram ponavljati. 

DOČEK IZASLANIKA U VISU

U subotu, 24. ožujka 1990., u Sinju je održano osnivanje HDZ-a i predizborni skup za čitavu Cetinsku krajinu. Pred 30 tisuća ljudi govorio je predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman. Bio je to prvi skup HDZ-a nakon pokušaja atentata u Benkovcu 18. ožujka 1990.

Nakon što sam čitavo prijepodne proveo u rezervi u kasarni na Stupišću, popodne sam otišao u Vis. Bili smo u neizvjesnosti jer nismo znali hoće li se uopće itko od tadašnjeg HDZ-ovog vodstva usuditi doći na otok koji je bio "na glasu" kao komunističko leglo i "tvrđava Jadrana". Trajekt su, "po običaju", dočekali i uniformirani pripadnici represivnog aparata (civilna milicija i vojna policija) i udbaši. Napokon su izašla trojica "atipičnih" putnika, dva nepoznata i moj prijatelj Nikša Mardešić "Šćula" iz Splita (nećak don Vojka Mardešića, koji je kasnije bio adjutant prvog zapovjednika HRM admirala Svete Letice). Njegovi suputnici bili su član Središnjeg odbora HDZ, Ivan Milas (kasnije - saborski zastupnik, predsjednik Kluba zastupnika, čuvar državnog pečata, ministar i potpredsjednik Vlade) i Boško Latinac, član Izvršnog odbora splitskog HDZ-a. Otišli smo ravno u Hrvatski dom (kojega je komunistička vlast bila preimenovala u "Narodni dom") gdje smo započeli pripremu skupa. Iz prve ruke, doznali smo za ishod veličanstvenog skupa u Sinju gdje je dogovoren odlazak Milasa i Latinca na Vis, a Mardešić bi s njima putovao kao domaćin. Gostima sam rekao da nas je ukupno 41 član, 33 Komižana, 7 Višana i 1 iz Poja. Na sastanku su još bili Mihael Acalinović i Branko Pašalić.  Na zastoru sam odmah izvjesio povijesni hrvatski barjak. Bio je to povijesni trenutak jer se zbio nakon punih 50 godina koliko na Visu nije bilo javno istaknuto hrvatskog obilježja. Za uporabu obilježja (zastave i grba) bez socijalističkih obilježja odlazilo se na dugogodišnju robiju. Dogovorili smo tijek skupštine, konferansu, odredili tko će govoriti na skupu te planirali izbor i konstituiranje prvog Izvršnog odbora odmah nakon skupa.

"KLIMA" PRED ODRŽAVANJE SKUPA 

Došla je i nedjelja, 25. ožujka 1990. Skup je zakazan u podne, nakon mise. U Komiži, odakle je bila većina članova, ljudi su se okupili ispred Spomen doma jer smo organizirali izvanrednu autobusnu liniju. Sjećam se nekih starijih Komižana koji su, već u poodmakloj dobi, dočekali buđenje nacionalnog ponosa: Dinka Božanića "Pepeta", Pavla Marinkovića, te Miljenka Braičina i Ankice Jamšek. Oni su se još prisjećali govora HSS-ovih prvaka na komiškoj rivi između 2 svjetska rata. Bilo je i drugačijih raspoloženja. Na rivi su se okupili neki članovi Partije ali i neki njihovi dugogodišnji doušnici. Neki su naglas komentirali "kako su akužale (otkrile) ustaše" jer je među njima vladalo uvjerenje (ili su imali informacije iz prve ruke) da su državni, vojni i partijski vrh malo "otpustili ventil" kako bi se otkrilo sve neprijatelje sistema a zatim će se, u dogovoreno vrijeme, sve pohapsiti i/ili likvidirati. 

Netko će mi spočitati radi toga, ali se danas zna da su pripreme za okupaciju Hrvatske, ukoliko bi se pokušala osamostaliti (a agresija se i dogodila 1991.) započele još sredinom 80-tih godina. Na dubrovačkim otocima Koločepu, Lopudu, Šipanu i Mljetu, diverzanti JRM, po nalogu iz samog vojnog vrha u Beogradu, u ukrilju noći su posebnim sprejevima obilježili kućne brojeve kako bi se u najkraćem roku moglo likvidirati sve "neprijatelje" (Izvor: "Glas Grada", Silvio Market: "Prikriveni planovi okupacije otoka" http://glasgrada.hr/prikriveni-planovi-okupacije-otoka-22/ ). Pa zbog čega bi Vis, strateški značajna "tvrđava Jadrana", bio izuzetak?

Toga jutra na komiškoj rivi jedan se doušnik junačio kako će on otići tamo (u Hrvatski dom u Visu) s mitraljezom. 

OSNIVAČKA SKUPŠTINA VIŠKOG HDZ-a 

U zakazano vrijeme u viškom Hrvatskom domu okupilo se mnoštvo ljudi. Na galeriji je bila raspoređena Viška limena glazba, a dole su u prve redove sjeli gosti, a zatim članovi, simpatizeri i mnogi za koje je to bila prilika osjetiti nešto od onoga što su svakodnevno pratili iz medija. Kao što su u Zagrebu pred 1. Opći sabor HDZ, angažirane sve snage SDS-a radi identificiranja i praćenja "unutrašnjih neprijatelja" i "neprijateljske emigracije" tako se u dnu dvorane rasporedio špalir milicionera u civilu a osobito pojedinaca koji su godinama slovili kao doušnici represivnog aparata ondašnje države. 

Ivan Milas za govornicom i Radno predsjedništvo
osnivačke skupštine HDZ otoka Visa
 (Mićo Sviličić, Antun Vidović, Mihael Acalinović i Nikša Mardešić)

U Radnom predsjedništvu bili smo Nikša Mardešić, Antun Vidović "Pošćer", Mihael Acalinović i ja. Točno u podne stao sam za govornicom, tresle su mi se ruke (od treme) ali sam se sabrao, pozdravio nazočne i najavio himnu. 
"Lijepa naša" je (bez one "Hej Slaveni") samo u dva navrata bila samostalno intonirana na Visu i to u krugu crkve tijekom obreda u drugoj polovici 80-tih godina. Nakon prvoga puta (u Velom Selu za Veliku Gospu), župnici su bili satima saslušavani (i od pojedinaca koji danas, radi osobne koristi i promocije, prednjače u isticanju hrvatskog stijega) od nadležnih službi i općinske Komisije za vjerska pitanja. 
Ovo je bio prvi put da se hrvatska himna bez prethodnog izvođenja jugoslavenske himne intonira u jednom javnom (necrkvenom) prostoru na otoku Visu. Evo kako je o ovom događaju izvijestio tadašnji dopisnik "Slobodne Dalmacije" gosp. Marko Pečarević: 

Po mom mišljenju, osobito kad se uzmu u obzir okolnosti i politička klima, gosp. Pečarević je korektno izvijestio javnost o našem skupu. Korektnije nego mnogi koji se danas predstavljaju novinarima. 

O ČEMU SE GOVORILO NA SKUPU?

Njegov članak mogu samo dopuniti. Pred sam početak skupa učlanilo se 17 novih članova (15 iz Visa i 2 iz Komiže) i dogovoren je izbor Izvršnog odbora koji bi upravljao Općinskom organizacijom HDZ-a. Skup sam vodio prema dogovoru s Ivanom Milasom. Okupljeni građani (osim onih u samom dnu dvorane) dugim su pljeskom prekidali govore svih govornika. Gosp. Milas, pravnik koji se vratio iz Austrije, prenio je Višanima pozdrave predsjednika stranke dr. Franje Tuđmana i iznio stranački program kojim se stranka tada željela približiti svima u Hrvatskoj i okupiti ljude svih svjetonazora. Boško Latinac, dipl.inž. iz Splita, govorio je o gospodarskim mogućnostima otoka Visa. Posebnu pozornost privukli su govori domaćih političara, ljudi koji do tada, kao ni ja sam, nikad nisu govorili na javnim skupovima. Antun Vidović, kojega su Komižani zvali Tonci Pošćer bio je odličan govornik. Njegovi su govori obilovali pridjevima i pokazao je veliku energiju dok je ljude pozivao na domoljublje. I u ono vrijeme kad je bivša država "na kapaljke" dopuštala bavljenje turizmom ili ga je zabranjivala za strance, barba Tonci je bio okrenut toj djelatnosti. Govorio je o mogućnostima viškog turizma koji bi u samostalnoj državi mogao konkurirati poznatim turističkim odredištima. O turizmu je govorio i Nikša Mardešić, povjesničar, koji je isticao bogato povijesno nasljeđe otoka. Viški odvjetnik Mihael Acalinović tada se osvrnuo na devastaciju otoka Visa spomenuvši čitava područja sa bespravno izgrađenim vikendicama od Ženke do Rukavca koje su izgradili mahom građani iz drugih republika, osobito oni iz Srbije. Osvrnuo se i na JNA koja je otok opasala bodljikavom žicom. Vrlo hrabro za to vrijeme, Acalinović je rekao da financiramo vojsku koja, umjesto da nas brani od neprijatelja izvana okreće svoje cijevi prema unutra, napominjući kako JNA ima ulogu držati narode, osobito Hrvate, u pokornosti. 

(nastavit će se)                              Mićo Sviličić

U idućem nastavku: 
Prvo vodstvo i pripreme za 
1. višestranačke izbore