Istina o Titovoj špilji

Iako su neki mislili da se zafrkavam, ovoga sam ljeta zaista, u ulozi turističkog vodiča - amatera, posjećivao tzv. Titovu špilju. Dosljedan sebi samome, turistima sam iznio priču, a zapravo istinu, o diktatorovom boravku na otoku Visu. 

Boravio i radio? Mo'š mislit!

Tako su gosti doznali da je špilja imala agitpropovski karakter. Oko 4 tisuće žitelja otoka Visa je od 1944. do 1946. bilo prognano u El Shatt u Sinajskoj pustinji kako bi njihovi domovi postali - partizanskim kasarnama. I dok su partizani tih ratnih dana čuvali Tita i Vrhovni štab, Politbiro je uvjeravao borce i žitelje Visa da voljeni vođa skromno živi u špilji iznad sela Borovik. S istom se pričom nastavilo i nakon 2. svjetskog rata. Jer takvu je priču bilo ugodno čuti i u ratnom vremenu i u vrijeme diktature nakon rata.

SAVEZNIČKI AERODROM - ODMORIŠTE 

ZA RATNE ZLOČINCE 

Goste sam upoznao i sa istinom o savezničkom aerodromu u Pliskom polju. Englezi su ga izgradili kako bi poslužio kao utočište za bombardere koji su oštećeni dok su razarali hrvatske gradove Zadar, Split, Šibenik, Kaštel Sućurac. Tamo su sijali smrt u dogovoru s Titom i ubijali hrvatske civile u njihovim domovima, crkvama, na tržnicama i po ulicama. Dakle, nije aerodrom bio izgrađen radi neke partizanske avijacije, već radi spašavanja pilota - ratnih zločinaca.

Nakon "prezentacije", upitao bih turiste vjeruju li da je diktator zaista boravio u špilji, a oni su ostajali u nevjerici i pitali: Zna li se gdje je stvarno boravio? 

U Vili Tramontana u Visu, okružen drugovima i osobito drugaricama. Život na visokoj nozi mu već tada nije bio stran.

Eto, tako je otprilike izgledalo upoznavanje turista sa istinom o Visu u 2. svjetskom ratu i boravku zločinca Broza.

                                Mićo Sviličić