Komiža: Zasluge MILE BUDAKA

Malo o Mili Budaku.

U Komiži još postoji Ulica Mile Budaka. 

Dok neki zlonamjerno govore i pišu kako je 1996. godine tadašnja komiška vlast imenovanjem iste odala počast ustaškom političaru, istina je da je počast odana književniku kojega dobri poznavatelji njegovog književnog djela (npr. akademik Dubravko Jelčić) smatraju nezaobilaznim u književnoj baštini Hrvatske .

Odana je počast i žrtvi jer je Budaka, poput mnogih drugih, „narodna vlast“ brzopotezno likvidirala 7. lipnja 1945.

Ne znamo koja svoja djela i „djela“ mogu nabrojiti oni koji su danas protivnici Mile Budaka, ali je zanimljiv popis Budakovih djela (hrvatska wikipedija):

·                    Pod gorom: Ličke priče. Zagreb : Matica hrvatska, 1930. - Uključuje: Pod gorom, Zmijar, Pravi čovjek, Privor, U snijegu i ledu, Zemljice majko,Grgičine gusle

·                    Raspeće. Zagreb : Matica hrvatska, 1931.

·                    Na ponorima. Zagreb : Matica hrvatska, 1932.

·                    Opanci dida Vidurine: Ličke novele. Zagreb : Matica hrvatska, 1933. - Uključuje: Opanci dida Vidurine, Jolino oranje, Vuk šeponja

·                    Direktor Križanić: Rodoljub i dobrotvor. Zagreb : Matica hrvatska, 1938.

·                    Ognjište: Roman iz ličkog seljačkog života. I-IV. Zagreb : Matica hrvatska, 1938.

·                    Na Veliki petak: Pripovijetke. Zagreb : Matica hrvatska, 1939.

·                    Rascvjetana trešnja: Roman iz suvremenog života. I-IV. Zagreb : Matica hrvatska, 1939.

·                    San o sreći: Stara priča na nova pokoljenja. I-II. Zagreb : Matica hrvatska, 1940.

·                    Musinka: Posebno poglavlje romana »Ognjište«. Zagreb : Matica hrvatska, 1941.

·                    Na vulkanima. I-II. Zagreb : Matica hrvatska, 1941-42.

·                    Privor. Vučja smrt. Zagreb : Matica hrvatska, 1941.

·                    Ratno roblje: Albanski križni put austrougarskih zarobljenih časnika. Zagreb : Matica hrvatska, 1941.

·                    Vučja smrt, i druge pripovijesti. Zagreb : Jeronimska knjiga, 1941.

·                    Izabrane pripoviesti. Zagreb : Matica hrvatska, 1943. - Uključuje: Opanci dida Vidurine, Čiji je Velebit, Jolino oranje, Na Veliki petak, E lʼ vira?!,Vučja smrt, Pod gorom, Adamović d.d., Zmijar,Privor, Zemljice, majko!, Grgičine gusle

·                    Kresojića soj : Roman grozd iz ličkog seljačkog života. I : Kresina; II : Gospodin Tome; III : Hajduk. Zagreb : Matica hrvatska, 1944-45.

·                    Bazalo, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.

·                     Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu, Izdanje Hrvatskog kola u Sjedinjenim Državama i Kanadi, 1934. (2 izdanja)^[5]

Prisjetimo se malo kako je dopisnik „Slobodanke“ u svome listu interpretirao uklanjanje natpisne ploče Ulice Mile Budaka u Komiži:

"Zanimljivo je da je skupina mladih Komižana još u ljeto 2004. godine, “ne želeći više čekati na akciju odlučnog SDP-a i proeuropskog HDZ-a“ skinula ploče s natpisom “Ulica Mile Budaka” koje su se nalazile na početku i na kraju ulice. Od tada pa do danas ta komiška ulica je “bezimena”, odnosno nitko nije postavio nove ploče, ali službeno njezin naziv je ostao isti."

Ako je u tekstu išta zanimljivo jest da Komižani dobro poznaju skupinu mladih „Komižana – skojevaca“ koja je uklonila ploče. 

Kao što Mile Budak nije bio samo političar, ni ova skupina nije bila niti posve mlada niti su bili baš Komižani. Od njih 4, samo je 1 bio Komižanin. Jedna je osoba navodno bila podrijetlom s najvećeg kontinenta. Nitko od njih 4 nije bio posve mlađahan. 

Za "posao" uklanjanja natpisne ploče s imenom Mile Budaka, neki su bogato nagrađeni. Barem ih dvoje danas prima visoke mjesečne plaće (za viške i hrvatske prilike) na ovom, siromašnom otoku. Bez obzira hoće li, i kada, biti preimenovana njegova ulica, baš bi ovi zadnji morali biti zahvalni Mili Budaku, političaru.