DO KADA ĆE SLJEDBENICI TITOVA TOTALITARIZMA PODUPIRATI VELIKOSRPSKU LAŽ O HRVATSKOJ GENOCIDNOSTI?

Na 73. obljetnicu ubojstva MILE BUDAKA, većina u Gradskom vijeću Grada Komiže izbrisala je naziv ulice koja je nosila ime po ovom hrvatskom domoljubu, književniku i žrtvi komunističkog totalitarizma.

Gradonačelnica Tonka Ivčević (SDP) je pred Odborom za izbor i imenovanje iznijela prijedlog da se Ulica Mile Budaka u Komiži preimenuje "obrazlažući": „Razlog tomu je sama ličnost Mile Budaka i njegova uloga u NDH.“ ?!

Ovakve konstrukcije i „inicijative“ po kojima je nečije ime i prezime te pripadnost nečemu dovoljan razlog da se prema njemu ili njegovu imenu postupa bez obrazloženja idu u prilog velikosrpskoj politici koja je stvorila mit o genocidnosti hrvatskog naroda.

Dan danas djeca i unuci sudionika tzv. NOR-a bez ikakvih dokaza i obrazloženja podupiru laži o NDH i Jasenovcu.

Mile Budak je bio hrvatski domoljub zbog čega je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio žrtva atentata. Njegova možebitna krivnja nije dokazana pred Vojnim sudom 2. Armije koja je s juga, 8. svibnja 1945. godine, ušla u Zagreb i „oslobodila ga“. Od koga? 
Poznato je da su "oslobodioci" napunili jame oko Zagreba koje se i dan-danas istražuju. Divizije u sastavu 2. armije najvećim dijelom bile su srpske, a borci srpske nacionalnosti i to najvećim dijelom četnici koji su četničke kokarde pred kraj rata zamijenili zvijezdom petokrakom.

Mile Budak je likvidiran 7. lipnja 1945., isti dan kad mu je održano „suđenje“. Na inicijativu Tonke Ivčević, na dan njegovog ubojstva, 7. lipnja 2018., vijećnici iz redova stranaka HSS, HNS i SDP podignuli su ruke za brisanje naziva ulice koja je nosila Budakovo ime. Slučajnost?

O „suđenju“ Mili Budaku, kao i povijesnoj krivotvorini o stvarnom broju žrtava Jasenovca koji se do 1990. napuhao do 900 tisuća, te kako je po tim istim „kriterijima“ i blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio ratni zločinac, svoj stav sam iznio na sjednici Gradskog vijeća. Sa druge strane nisam čuo ništa. 

Čitava se povijest u komunističkom totalitarizmu do 1990. godine zasnivala na šutnji i – krivotvorinama. Tako su se na popisu jasenovačkih žrtava našli i preminuli/poginuli u izbjegličkom logoru u El Shattu (?!), kao i poginuli/ubijeni u partizanima. Sve s ciljem da se poveća broj žrtava ali i krivnja hrvatskog naroda i države. 
Oni koji bi se usudili osporiti broj žrtava (poput Franje Tuđmana), robijali su, a oni koji i danas dižu glas protiv velikosrpske laži zvane Jasenovac i traže da se obave istraživanja, ili pak tvrde kako je Jasenovac radio punim pogonom nakon rata, na udaru su ne samo Velikosrba već i onih Hrvata koji čuvaju lik i djelo svojih pređa koji su bili dionici komunističkog totalitarizma. 
Dokle sve ide krivotvorenje vidi se i na popisu tzv. žrtava fašizma i/ili poginulih u partizanima. Tako se npr. na komiškoj spomen-ploči i u „spomen-hodniku“ nalaze imena i slike onih koje su ubili sami partizani, između ostalog i zbog homoseksualnosti, „vrijednosti“ koju danas čuvaju i promiču isti oni koji čuvaju i promiču lik i djelo tzv. antifašista.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/smrt-fasizmu-i-gayevima-partizanski-kapetan-mardesic-44.-strijeljan-je-zbog-homoseksualizma/1530423/

O Bleiburgu, Križnom putu, Macelju, Jazovki, Kočevskom rogu, ili pak likvidacijama na otoku Biševu, dugo je vladala šutnja... a i ta je "djela" netko "junački" počinio i izlaze na vidjelo. 
I stoga, vratimo se "osudi" Budaka '45 i 2018. Može li se s pozicije jednog totalitarizma osuđivati drugi? 

                                    Piše: Mićo Sviličić