Verbalni delikt ili - prijetnja?

Iznimno se ponosim što je na ovom portalu objavljeno 400 postova. I što imaju odjeka. Često u žurbi zaboravim napomenuti onima koji se prepoznaju da se ne "hvale". To se dogodilo i s postom "KOMIŽA - zaštita ugroženih vrsta", http://komiza-hdz.blogspot.hr/2016/08/komiza-zastita-ugrozenih-vrsta.html pa me tako jedna osoba prijavila radi - prijetnje?!

Moj niži stupanj inteligencije i naobrazbe ili tek puko nepoznavanje funkcioniranja mozgova iz bivšeg sustava, kako god, nisu mi omogućili prepoznavanje "izrečene" (odn. napisane) prijetnje, kaznenog djela radi kojega se odlazi u buksu. 

Međutim, odgovorno tvrdim da se "oštećena" osoba ne mora bojati. Moji nisu nikoga ubijali.  Ni zarobljenike, ni civile. Nisu ni ranjenike bacali s prozora, ni zazidavali žive žene i djecu. Nisu ni posezali za lažnim svjedočanstvima radi blagodati bivšega sustava (penzije, stanovi), Ni špijunirali, ni prokazivali, niti na bilo koji način ugrozili živote i zdravlje drugih.

Dakle, moje genetske predispozicije ne idu na ruku onima koji me organima isljeđivanja prokazuju kao autora "prijetnje".

Znam da neki još išćekuju da Tito ustane iz mrtvih, i da se, s jednakim žarom kao nekad, obračunaju s neistomišljenicima radi verbalnog delikta. Ali, to je vrijeme davno prošlo.

Ostaje mi se samo zamisliti i zapitati: Kako bi se to "oštećene" osobe zaštitile od mene 1945.-te ili neke druge godine do 1990.-te?

Jer kod njih je još na snazi ona Nazorova: "Tko drukčije kaže ....."

I na kraju, tko god se prepozna, nemojte se hvaliti! 

                                                                   Piše: Mićo Sviličić

E muj Mićo, kal se iz greba digne "ljubičica bijela" izist će te nuć.