KOMIŠKE NOVITODE

Davno smo napisali što čeka Komunu.  http://komiza-hdz.blogspot.com/2011/07/komuna-kao-i-falkusa-privatizirana.html http://komiza-hdz.blogspot.com/2011/08/komiza-481990-482011.html PRIČA 1. Umjesto da Komuna s ribarskom zbirkom, preraste u ribarski muzej, u prizemlju više nema eksponata (osim gajete), a ova mletačka utvrda postaje nečiji - MAUZOLEJ ! PRIČA 2. I zgrada Lučke kapetanije, još jednog spomenika graditeljske baštine, u kojoj, zbog viših interesa Komunističke partije, već desetljeće ne stoluje lučki kapetan, postaje tek "ukras" štekata jednog lokalnog vožda s natpisom Coctails na vratima?! ili pločom CUBA LIBRE. Gdje je tu Lučka kapetanija Split a gdje resorno Ministarstvo? Valjda u službi lokalne partijske Ćelije? PRIČA 3. Kad se uzme u obzir da je u prethodnim "privatizacijama" riječ o jednom (istom) političko-interesnom krugu, postaje jasnije zbog čega se (još) nije provela "privatizacija" još jednog kulturnog dobra

Kud narodna vojska prođe... U razdoblju kada je, po odlukama Gradskog vijeća Komiže, zabranjeno izvoditi građevinske radove, u Komiži je Milanovićeva vlast, po uzoru na vlast prijateljske Demokratske narodne republike Koreje, pokazala kako se i kada provodi prva petoletka. U uspjeh revolucije ne treba sumnjati. "Tko drukčije kaže, kleveće i laže...", opjevao je Vladimir Nazor, dva junačka sina: Tita i Staljina, a mogao je i njihove pravne sljednike. Koji je ono ministar iz Milanovićeve Vlade otvorio ove radove (na izgradnji komiške Ribarske luke?) Zmajlović ili Bauk?

Ako je vjerovati slikama, a one govore više od tisuća riječi, u Komiži više nije na snazi odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova tijekom turističke sezone.  Jer da tome nije tako zar bi radovi na Bodu, kojim upravlja Grad preko svoga poduzeća, započeo sa zemljanim a ubrzo (sudeći po izloženoj oplati i teškoj mehanizaciji) i sa betonskim radovima?  Što o novoj "mudrosti" gradske vlasti misle mještani a što turisti? Srce turističke sezone je "pravo" vrijeme za građevinske radove. Ukoliko Partija u međuvremenu nije ukinula sezonu a a možda i ljeto?

Jedna od ljepših jadranskih plaža, Gusarica ispred istoimene crkve i hotela "Biševo" u Komiži već godinama je "okupirana" jahtama ili "plovećim zahodima" kako Komižani nazivaju ova plovila. Gradonačelnica (i SDP-ova saborska zastupnica) Tonka Ivčević i njeni pajdaši "amputirali" su gotovo cjelokupni komiški turizam, osim nautičkog, koji nekima donosi laku i brzu zaradu. A kore od lubenica, ostaci jabuka, plastične boce, "tuferi", kondomi i g...a plutaju prema plaži na kojoj je iz godine u godinu sve manje kupača. Prošloga ljeta bunili su se privatni iznajmljivači i - nitko nikome. O njihovoj peticiji nikada se nije službeno raspravilo na sjednici Gradskog vijeća. Gomila jahti ispred gradske plaže A gdje su sad ekolozi? Svi su u službi Partije, od Ministarstva preko Inspekcije zaštite okoliša do "nevladinih" udruga. Što ako nekog kupača uhvati proljev? Ništa, ima ambulantu i neka pazi što jede. A što ako, ne daj Bože, od

Usred gradske jezgre Komiže netko je odložio dvije vreće stvrdnutoga cementa. U međuvremenu, raspala se ambalaža a netko je ispod ovog građevinskog otpada postavio i neke pločice. Svašta!  Građevinski otpad u uglu dvorišta Osnovne škole!?

U ovoj godini obilježava se 70 godina od početka genocida  viških Hrvata,  autohtonih žitelja otoka Visa. Genocid je pokrenula "herojska" NOVJ na čelu s Josipom Brozom - Titom, potpomognuta saveznicima i domaćim (viškim) izdajnicima - rukovodiocima svih partijskih ćelija koje su djelovale u općinama Vis i Komiža. Zahvaljujući dugogodišnjem genocidu danas je u Komiži ostalo stalnih 100 eura (ili 750) žitelja a na otoku Visu negdje oko 300 eura. ŠTO JE PRETHODILO?  Pripremajući se za preuzimanje vlasti u poratnoj Jugoslaviji, Tito se dogovorio sa kraljevskom Vladom u izbjeglištvu i saveznicima te je, prije dolaska svoga dolaska na otok Vis 7. lipnja 1944., obavio "pripremu" terena. Nakon što je već 8 mjeseci bio izložen savezničkim bombardiranjima,  dana 3. lipnja 1944. (dva dana prije Titova dolaska na otok Vis),   grad Split je doživio najteži napad u povijesti. Na Split je bačeno oko 1000 bombi a poginulo je skoro 300 ljudi (od kojih preko 100 na pazaru). Na